Župna crkva Sv. Josipa Drvar

Pod okriljem novih ideja i želja, na prostorima Drvara, započinje se izgradnja Župne crkve Sv. Josipa. Historijski gledano, prvo sjedište ove župe bilo je u Bosanskom Petrovcu, a utemeljena je 1906.g. odvajanjem od Krnjeuše. Sjedište župe je 1925.g. preneseno na planinski prijevoj Oštrelj koji je zemljopisno središte župe. Tridesetih godina prošlog stoljeća, podignut je župni stan u Drvaru pa je tamo sa Oštrelja preneseno i sjedište župe koja je i zadržala svoje prvobitno ime. Danas, nakon gotovo potpunog uništenja , javlja se potreba i želja da se ovaj prostor upotpuni sa objektom od velikog značaja.

Upravo na taj način započinje se dugogodišnja borba za prostorom koji će moći nositi naziv "sakralni" u punom smislu te riječi. U skorije vrijeme, započinje se dogradnja i nadogradnja postojećeg objekta, te njegova prenamjena u sakralni objekat. Veoma brzo, usred nepredviđenih okolnosti, događa se obustava izgradnje, gdje u prvi plan dolazi arhitektura, funkcija i forma. Na taj način, dolazimo do projekta rekonstrukcije tadašnjeg stanja i ovom prostoru nudimo upravo ovo, prikazano rješenje.

Župna crkva Sv. Josipa je zasigurno bila jedan od najvećih izazova u projektiranju sakralne arhitekture. Zatečeno stanje je odmah u startu rezultirano pojedinim stvarima koje su morale ostati takve kakve jesu, a sve dalje je bila samo nadogradnja i podizanje na jedan novi nivo. Na taj način se formira sama ideja vodilja koja nalaže da se prati ono što je zatečeno tako da mu se da dodatni akcent, a sve ono što je vidljivo izvana, da se kroz pojedine elemente pronađe i u unutrašnjosti. Upravo to predstavljaju naglašene vertikale koje u pozadini kriju postojeću estetiku ritma stubova, ali njihovim dodatnim izdizanjem iznad postojegećeg nivoa krova i proširenjem u osnovi, objektu se naglašava monumentalnost. Kako bi ublažili oštre i temeljne linije, blagim zakošenim potezom i zasijecanjem vertikala, "umirujemo" igru sa ritmom, ali i nastavljamo polukružno u najvišu tačku - zvonik. Izdužena, čista, i pojednostavljena forma, koja svojim četverovodnim krovom, podsjeća na objekat koji je nekada bio tu, obilježava sasvim suptilno cijeli arhitektonski sklop i daje mu dodatnu čar i mirnoću.

Ulazna sekvenca, kao jedan od osnovnih dijelova vanjskog uređenja, vodi do portala koji se tretira kao dogradnja na postojeći objekat i intuitivno uvodi korisnika u prostor.

Sve vertikale koje su vidljive sa vanjske strane, polako se unose i kroz enterijer, proširenjem stubova u osnovi te ostavljajući dovoljno prostora između otvora da se smjeste drveni elementi koji će "razbiti" čistoću prostora. Poigravanjem sa prirodnim elementima kao što su drvo i kamen, te unošenjem boja kroz vitraže, cijeli prostor u unutrašnjosti dobija sasvim drugu dimenziju. Poseban naglasak se stavlja na grede koje su u postojećem stanju bile prepreka i koje su nosile težinu zadatka pri projektiranju, smještene su u stropove koje oponašaju luk koji se očitava sa vanjske fasade. Proširenjem predviđenog prostora za prezbiterij, dodatni fokus se stavlja na cijeli taj prostor koji i nosi enterijer sam po sebi.

Na taj način smo izvršili rekonstrukciju postojećeg objekta, te zaista, u punom smislu te riječi dali novi element u prostoru, jedan novi život, jedan novi reper ovom prostoru, i nešto na što smo zaista svi podjednako ponosni!